»Uprskao sam.«

Sam Walton, osnivač Walmarta, je jedno malo regionalno poduzeće sa samo jednom podružnicom pretvorio u jednu od najvećih trgovačkih tvrtki na svijetu. Kao opsjednut koristio je svaku slobodnu minutu kako bi poboljšao svoju firmu.

To ga je učinilo jednim od najbogatijih i najuspješnijih ljudi svijeta. Upravo zato su iznenađujuće njegove posljednje riječi koji je u krugu obitelji izgovorio prije smrti: »I blew it«, što bi značilo »Uprskao sam«.

Međutim ako se malo bolje razmisli, ove riječi više i ne zvuče tako iznenađujuće. Sam Walton je u zadnjim minutama shvatio da je najrjeđe radio ono što je zapravo bilo najvažnije: provoditi vrijeme s ljudima koji su mu najviše značili.

Pitanje definicije

Kako Vi definirate uspjeh? Je li to prepun bankovni račun, savršeno tijelo, dobar auto, ogromna kuća ili drugi predmeti koje skupimo tijekom života? Sve te stvari su lijepe ali ne donose ispunjenje. Ono što u današnje vrijeme, kada stalno gledamo bogate i lijepe i želimo biti kao oni, često zaboravljamo: ispunjen život, koji na kraju ne donosi kajanje, je onaj u kojem provodimo vrijeme s ljudima koji su nam važni, u kojem dijelimo s drugima svoje osjećaje i događaje.

Memento mori

Kada su se uspješni vojskovođe u starom Rimu vratili u grad, za njih je bila organizirana počasna povorka kroz grad. Svi su ih slavili i iskušenje je bilo veliko da se postane megaloman. Kako se to ne bi dogodilo iza njih je stajao sluga koji im je tijekom trijumfalne povorke stalno govorio »Memento mori«, dakle »Imaj na umu da ćeš umrijeti.«

Teška istina

Istina je da je svaki čovjek sa svakom sekundom korak bliže smrti. Svaki čovjek je već kod svojeg rođenja na samrtničkoj postelji, pitanje je samo koliko vremena mu je ostalo.

U današnje vrijeme beskrajnih tehnoloških mogućnosti i ometanja često previdimo ono što je uistinu važno. Većina nas danas ima ciljeve koji zapravo i nisu naši vlastiti. Težimo ljepoti, moći, novcu... Ali te stvari su samo magla i dim i većinom nisu ono što u svojoj nutrini uistinu želimo, već ono što nam društvo uvjetuje i nudi.

Naš najdragocjeniji posjed

Ono o čemu uglavnom ne razmišljamo je vrijeme. Svaki čovjek ima samo određenu količinu vremena i nitko ne zna koliko mu je još ostalo. I unatoč tomu živimo kao da imamo na raspolaganju beskonačno puno vremena. To se vidi na našim prioritetima i uzalud trošimo vrijeme na stvari koje nam ništa ne znače i koje nas čine nesretnima.

Za mnoge je zarađivanje novca važnije od onoga što nam stvarno nešto znači. Na kraju se svi kaju što nisu provodili više vremena s ljudima koji su im važni.

»Žao mi je što nisam više radio« - to nisu bile posljednje riječi niti jednog čovjeka. Upravo u božićno doba trebali bi o tome razmišljati i svjesno si uzeti vremena za osobe koje su nam najvažnije. Tko zna koliko ćemo još imati prilika za to.