Sokovi – ukusno osvježenje

Posebno je u toplijim godišnjim razdobljima čaša voćnog soka neusporedivo ukusno osvježenje koje prija kako malima tako i velikima. Kao prehrambena namirnica biljnog podrijetla, jedna čaša voćnog soka odgovara jednom od pet preporučenih obroka voća i povrća dnevno. Pri tome veliku ulogu igra i vrsta soka koji pijemo, jer nema samo velikih razlika između pojedinih vrsta sokova, razlika je i u kvaliteti različitih proizvoda.

Vrste voćnih sokova

U osnovi razlikujemo dvije vrste voćnih sokova.

Prirodni sok

Pod pojmom prirodnih sokova podrazumijevamo one sokove koji se mogu konzumirati neposredno nakon istiskivanja, odnosno prešanja. Iako se proizvodnja ovih sokova obavlja mehanički, za povećanje dobivenog soka se djelomično koriste enzimi. Kako bi se produžio rok trajanja, u pravilu se koristi pasterizacija, odnosno kratkotrajno zagrijavanje na 85⁰C.

Voćni sok iz koncentrata

Kako bi se smanjili troškovi čuvanja i transportiranja, moguće je sokovima, vakuumski, ukloniti vodu. Kod punjenja se koncentratu ponovno dodaje voda i arome koje su prijašnjim procesom uklonjene. Prije ponovnog korištenja koncentrat se pasterizira kako bi mu se produžilo trajanje i ubile eventualne bakterije. Tijekom ovog procesa mogu se izgubiti mnogi dragocjeni sastojci koji su se prvobitno nalazili u soku.

Uz ove dvije vrste voćnih sokova,često se susrećemo s Voćnim nektarima i Voćnim napicima. Kod prvog udio voća ili voćnog soka mora biti najmanje 25% a udio šećera ili meda do 20%, dok kod drugog udio voća mora biti najmanje 30% kao i vode, šećera, raznih aroma – dodatnih tvari i ponekad i dodanih vitamina. Kod dodavanja vitamina se, kao nositelj, koristi želatina. Ona se ne uklanja nego ostaje u soku.

Problem s dodacima

Kao i kod svih drugih prehrambenih namirnica i kod voćnih se sokova moraju deklarirati svi dodaci. Druga je stvar s tvarima koje se ne smatraju dodacima. Tu se radi o takozvanim tehničkim pomoćnim tvarima. One se mogu dodavati, ali ne moraju se navoditi. Tako krajnji potrošač ne zna koje se sve tvari uistinu nalaze u voćnom soku. Najčešće dodatne tvari koje se koriste su arome, enzimi, tanini, celuloza, ugljen i želatina.

Zašto svaki voćni sok nije veganski

Voćni se sok dobiva iz voća i sasvim je logično da je veganski – tako bi mogli razmišljati. Na žalost i u voćnim se sokovima često nalaze proizvodi životinjskog podrijetla odnosno njihovi ostaci. Za bistrenje ili uljepšavanje sokova se često koristi bjelanjak ili želatina. Kako se oni uklanjaju nakon postupka, ne računaju se kao sastojci nego kao tehnička pomagala i zbog toga se ne moraju navoditi u deklaraciji. Vegani bi kod izbora voćnih sokova morali otvoriti oči i posebno pripaziti. Danas su veganski voćni sokovi često označeni kao takvi. Kako bi bili sigurni, preporučujemo Vam da obratite pažnju na ove oznake.

Nefiltrirani su sokovi uvijek bolji, ili?

Nefiltrirani su sokovi manje obrađivani i sadrže znatno veći udio dragocjenih tvari – to je točno, ili? Ono što mnogi smatraju razumljivim nema tako jednostavan odgovor. Jer: Nije svaki nefiltrirani sok uistinu nefiltrirani. U nekim se slučajevima čisti-jasni sokovi dodatno zamućuju, kako bi se korisnicima stvorio privid posebno prirodnog i dragocjenog napitka. Na kraju je takav »nefiltrirani« sok prošao isti postupak prerade kao i čisti-jasni sok.

Kod naknadnog se zamućivanja u sok ponovno vraćaju filtrirani ostaci. Optički se takav sok razlikuje od pravog nefiltriranog soka jer se ti ostaci, za razliku od čestica u pravom nefiltriranom soku, ne talože. To je s jedne strane dobro, jer po tome možemo prepoznati da li se uistinu radi o prirodnom nefiltriranom soku ili naknadno zamućenom.

Organski sokovi – prvi odabir za ljude i okoliš

Naravno, organski su proizvodi bolji za ljude i za okoliš. To je posebno izraženo kod voćnih sokova jer su u svim ispitivanjima, organski sokovi uvijek bili bolji od uobičajenih sokova. Ne samo da se proizvode iz organski uzgojenog voća, u njima nema dodatnih aroma i vitamina. Nažalost, nisu svi organski sokovi veganski, jer se i ovdje ponekad koristi želatina i bjelanjak za pročišćavanje.

Kao i kod mnogih drugih stvari tako je i kod voćnih sokova: što smo bliže prirodi, to bolje. Danas postoje tvornice za preradu voća koje su se specijalizirale za proizvodnju visoko kvalitetnih, inovativnih organskih proizvoda iz organski uzgojenog voća. Ne samo da se koristi najbolje organsko voće, nego se u njima garantirano ne nalaze pesticidi, dodatne tvari ili ne deklarirane tehničke pomoćne tvari. Ovdje se, od voćnjaka do boce, striktno pridržavaju najstrožih smjernica o kvaliteti i dosljednoj održivosti. Tako nastaju voćni sokovi koji,ne samo da su ukusni, u njima možete uživati bez imalo grižnje savjesti.